Sužnji kulture

Desio se treći ARSUM, ovog puta u Kotoru gradu. Takvih događaja i doživljaja danas je malo, premalo. To su oni doživljaji nakon kojih si bogatiji za znanje, iskustvo, ali i za osobe u sopstvenom portfoliju srodnih duša. Arsum je međunarodna naučna konferencija o razvoju kulturnih politika. Puno velikih pridjeva i imenica u jednom nazivu, pomisliće čovjek. Što veće, to apstraktnije, dodao bih. Ono što se pak desilo u Kotoru je sve samo ne apstraktno.

Prvi dan je otvorio britanski trojac pesimista-optimista-pragmatičarka predavanjem pod zajedničkim naslovom „This is how the world ends“. Prvi, Dr Steven Hadley, nas je „pljaštio“ pesimističkim prognozama, što je onda zaliječio Dr Ben Walmsley nadom u nadu, da bi nas na zemlju opet spustila Anne Torreggiani, svojim ekspozeom o istraživanju i ponašanju (britanske) publike. Sva skepsa koju sam donio sa sobom istopila se, a izgleda i kod koleginice koja mi je u poodmaklom momentu diskusije došapnula „Aha, sada znam zašto sam ovđe“. Ono što me ipak zaintrigiralo najviše je da niti u jednom izlaganju u izričitom obliku nije spomenuta sveprisutna digitalna demencija. Jer, mentalno zdravlje tzv. civilizacije stoji i pada na mentalnom kapacitetu pojedinca i društva tih pojedinaca, a koje je u stalnom i sve bržem propadanju – sinapse se rastaču, a kod digitalaca se i ne uspostavljaju. Zato je izvjesno da u prognoziranje i upravljanje politikama, pa i kulturnim, treba uključiti i taj izričiti medicinski pogled na stvar.

Drugi dan je otvorila sjajna Dubrovčanka, Ana Žuvela, maher svoga posla koji se može objasniti kao kulturni menadžment, a koji stoji na premisi da je kultura već tu i da njen razvoj nikako ne može da vodi preko kalemljenja tzv. zapadnih politika na domaću podlogu. Njenim zadivljujućim jezičkim sposobnostima i evidentnim domoljubljem, pojasnila je stanje stvari kako nama lokalnima, tako i gostima od Jermenije do Britanije. Štaviše, u diskusiji sa ministarkom kulture, Dr Tamarom Vujović, shvatamo da je u Crnoj Gori u toku fundamentalna revizija zakona o kulturi koja će na kraju slobodno moći da se izveze drugima, makar u tzv. region. Oba panela je uredila i moderirala Nataša Kraljević sa Fakulteta vizuelnih umjetnosti, a koja je kao ravnopravni učesnik držala kurs diskusije u kolosijeku predmetnosti, a koju je inače teško zadržati kod ovako velikih tema.

Pored glavnih panel diskusija, izređalo se na Konferenciji 8 sesija (neke nažalost i paralelno). Svakoj je falilo najmanje 15 minuta, jer bi svaka od tema, koje inače nemaju šanse da se probiju groz glupoštijama okovane medije, otvarala duše prisutnih „zarobljenika“ kulture. Bez obzira na provenijenciju, bilo da su iz tzv. razvijenih, tzv. tranzicionalnih i tzv. nerazvijenih zemalja, Kotor je u dva dana okupio čeljad plemenitog duha i namjera. Posebno je bio izražen duh jugoslavizma, u svom osnovnom značenju, lišenom svakog romantizma.

Oba dana su se završila promocijom knjige. Prve večeri je upriličena „premijera“ sintetske knjige tekstova Brana Mandića „Zbogom novine“. Brana je razgovarao klarinetista Petar Garić – satira se mogla nožem sjeći. Druge većeri je promovisan prevod dramskog teksta „Regina Jelena“ na engleski jezik, autorke Marije Sarap. Ovo izdanje je u cjelini nastalo na Univerzitetu Mediteran, konkretno na Fakultetu za strane jezike, čije su studentkinje sa mentorkom prepjevale umjetnički zahtjevan tekst. Zaista je bilo melemno slušati da se mlada čeljad bave jezikom i književnom umjetnošću.

Konferencija je završena izložbom studentskih radova Fakulteta vizuelnih umjetnosti, u polju vizuelne umjetnosti, ilustracije, dizajna, fotografije,… a začinio ju je muzički dvojac Marija Božović i Stefan Bjeletić.

piše: prof. mr Nikola Latković, MFA